I tako, avgusta meseca godine dvadeset-desete realizovana je ekspedicija planinarskog društva „Radnički“ na najviši vrh zapadne Evrope - Monblan. (Mont Blanc 4807mnv). Ekipa mala ali odabrana, posle upornih treninga i rešavanja problema koji su joj se nametali, kreće put Francuske želeći samo jedno, a to su bile dve stvari: Popeti se na vrh; Preživeti; Uživati! (prim.ured.) Opširnije... Kada proleće najzad dođe i kada se slučajnom putniku ukaže nekoliko slobodnih dana u vidu prvomajskih praznika, iz godine u godinu se nameće pitanje: kuda? Njegov izbor će biti uslovljen onim što priželjkuje u predstojećoj sezoni: ako želi prekookeansku plovidbu, za Prvi maj verovatno će otići na more, ako je u planu vrh od šest hiljada metara popeće će se na visinu od bar dve hiljade, ako sanja o Amazoniji skoknuće do Perućice, a ako čezne da se pridruži nekom od pustinjskih karavana, pešačiće po Deliblatskoj peščari. Tako to rade pravi slučajni putnici. A neki drugi, više tumarala i lutalice nego ’slučajni’ a kamoli putnici, odu tamo gde ih prvi prvomajski povetarac odnese. Opširnije... U Hrvatsku sam se zaputio iz Češke u posetu Robertu i njegovoj ženi. Robert je naš saborac sa Š.L.A.G. putovanja, živeo je u Češkoj par godina; tamo smo se i upoznali, a zajedno smo prokrstarili Češku biciklima. Nismo se videli otkako se on vratio u Lijepu svoju, i sada smo planirali da moju posetu Zagrebu produžimo i dopunimo planinarenjem na Velebitu. Zapravo ja sam bio toliko zagrejan za Velebit da je tačnije ako kažemo da smo to planinarenje dopunili posetom Zagrebu. Na put krećem sa još dvoje Čeha, njegovih bivših kolega sa posla. Opširnije... Rano Septembarsko jutro 5 h , posle odmora od puta u malom Hercegovačkom mestu Konjic u dolini Neretve, i kafe sa ratlukom u lokanom kafiću koji verovali ili ne radi od ranih jutarnjih sati, i ako nisu znali da dolazi grupa planinara u njihov kraj, krećemo kamionom prema Prenju. Starim kamenim putem posle nekih pola sata vožnje kamion nas izvozi do kraja puta gde dalje nastavljamo našu avanturu po planini. Na prvi pogled, planina kao i svaka duga. Opširnije... Akonkagva (6962m.), najviši vrh Ju?ne Amerike, ali ujedno i najviši vrh
van Azije. Nalazi se u Republici Argentini, blizu same
granice sa Čileom, u masivu Anda koji se prote?u du?inom od 7200km.
Sam uspon nije tehnički zahtevan, ali visina, vremenski uslovi i du?ina puta
koji se prelazi (normalnom rutom, od početka do vrha 40km + aklimatizacije)
čine ga teškim, u šta smo se i mi uverili. Odluku
da pokušamo da popnemo Akonkagvu, nas troje (Zoran Kovljenić - Soko, Aleksandra
Stiković i ja) doneli smo krajem avgusta prošle godine, kontaktirali Dragana Jaćimovića (Extreme Summit Team) i nakon upoznavanja, počeli sa
ubrzanim pripremama. Opširnije... Da li volite Šarplanince? Velike rundave, glavate kucove.
Izuzetno jake i dobre, a samim tim i opasne čuvare. U gradskim
uslovima najčešće su maze totalne, ali ipak ulivaju poštovanje. E pa, samo ime
ka?e da potiču sa Šar planine. A priroda je čudo, zasigurno im nije podarila
takvo moćno krzno zbog tople klime. Mora biti da je tamo hladno, odakle dolaze,
a to koliko je hladno je bio red da i mi malo do?ivimo. Idemo na Šar planinu, Šaru... Opširnije... PD „Pobeda“ je ove godine organizovala ekspediciju na najviši vrh Evrope. S obzirom da su učestvovali i planinari iz Slovenije, Bosne, Hrvatske i Makedonije ekspedicija je imala međunarodni karakter, realnije samo Balkanski, ali nekako mi ono prvo zvuči pompeznije. Kako god, učestvovali smo i mi. Pored zvaničnih izveštaja koji su redovno objavljivani na sajtu „Pobede“ poslali smo i neku informaciju za ovaj sajt i za Srbija-Uzivo forum. Prvi serijal fotkica iz Moskve i sa Kavkaza je postavljen Opširnije... Zimski uspon na Durmitor izveden je u okviru akcije 60 vrhova za 60 godina “Pobede” - 28.-30.03.2008. Popeti vrhovi Čvorov bogaz, Paljevine, Šljeme.... Jedan od lepših visokogorskih izleta...
Opširnije... Bo?ićni uspon na Rtanj obele?io je prisustvo preko 750 planinara svih uzrasta iz svih krajeva Srbije, a naravno brojnih gostiju iz Bugarske, Slovenije i Makedonije. Ova akcija zimskog uspona na Rtanj okupi svake godine ogroman broj planinara, tako da sam i ja odlucio po prvi put, sa njima podelim te zimske čarolije. Opširnije... Polako tonemo u maglu, nestajemo, na grebenu nas dočekuje i vetar, oblačimo jakne, zakopčavamo se, pokušavamo da odolimo vremenskim nedaćama. Povremeno čistimo trepavice i obrve od leda nahvatanog na njima. Onog finog jutarnjeg sunca više nema, samo magla... Ili kako smo početkom novembra išli do komšija Bugara, malo šopinga radi, malo u?ivanja i planinarenja radi, malo da vidimo kako izgleda kad ti u stranoj zemlji ukradu autobus (nije nešto strašno, verujte mi:), malo i da do?ivimo snega i mećave pre nego što im je vreme... sasvim jedan sadr?ajan izlet, i to nije sve... Opširnije... |