Krenuo sam, tako, nedavno, natovaren po propisu, na prvu višednevnu vožnju posle dužeg vremena. Bicikl nosi, osim mene, dosta stvari potrebnih za kvalitetno provedeno vreme u prirodi: šator, vreću za spavanje, primus, garderobu, seksi časopise, sabrana dela Fjodora Dostojevskog i da ne nabrajam, sve što može zatrebati biciklisti na njegovom, punom neizvesnosti, putu. Rano je jutro, sunce sija punom snagom, dan pred Prvi maj. Poručio sam lepo vreme za ova četiri dana, nadam se da će me dobavljać ispoštovati, da se poslužim zemunskim rečnikom, i da nećemo imati neprilika, u meteorološkom smislu.
Opširnije... Posebnih dana u godini mesta u blizini velikih gradova ožive u ritmu koji odjekuje nadaleko, privlačeći putnike i goste poput magičnog prizivanja tam-tama. Za te dane stanovništvo se priprema mesecima, a neretko i cele godine. Tradicija naselja uz Dunav, Savu i ostale reke su takmičenja u pripremanju ribarskih kotlića, u vinarskim krajevima poput Smedereva i Vršca slavi se berba grozđa, u gradićima i selima gde većinu žitelja čini nacionalna manjina isčekuju se „Dani mađarskog gulaša“ i ostalih domaćih kuhinja, a brine se i o očuvanju obicaja od kojih se neki baštine još od paganskih vremena, poput kikindskih „Dana ludaja“. Opširnije... Skoro da smo zaboravili na ovo ali, još u maju te davne 2009. godine nakon ture po Alpima, nismo žurili sa povratkom. Cedili su se poslednji dani viza i trebalo se nekako uglaviti u tih par dana na najbolji način. Danas ovo više nije važno jer su vize smaknute, ali tada je na to trebalo obratiti pažnju. Uglavnom, naši drugari iz Česke i saborci sa Alpa, Robert i Nenad, predložili su nam da odemo na sever, do grada Libereca, odakle ćemo provozati planinskim vencem Jizerske Hory, obići oblast Česki Raj, kao i baciti koji pogled na Česke dvorce u toj oblasti.
Opširnije... Sticajem čudnih okolnosti, posle 22. godine braka i dvoje dece (koja su u međuvremenu porasla) zamalo da potpuno sam dočekam ovaj praznik… Na šporetu je sarma, u rerni svinjina noga obmotana oko svinjinog suvog vrata, pa onda(k) pečena, prisutna je i novogodišnja ruska salata, i da nije prestala kiša oni bi mi bili jedino društvo u ovoj najveselijoj noći, kako se to popularno kaže... U 10. sati uveče najzad staje kiša. Iz šupe iznosim bicikl, zovem mog prijatelja Milana St. i po vlažnom asfaltu krećemo iz našeg prigradskog naselja na biciklistički doček Nove godine.
Opširnije... Provesti nedelju dana godišnjeg odmora u Austriji, planinareći i biciklirajući po planinama u okolini Salzburga – sjajno zvuči, zar ne? I mene bi u nekoj drugoj prilici obuzelo oduševljenje, ali obzirom da je ovo bila samo alternativa (kao neka uteha) ranije dugo-planiranom putu po Norveškoj, nisam bio baš toliko pun elana. Ipak, bilo je lepo, popeli smo se na nekoliko pravih alpskih vrhova, osetio sam divljinu kao da sam usred Crne Gore (sa tom razlikom da su se u sred ničega pojavljivali planinarski domovi) a tu je bilo i nekoliko sjajnih vožnji. Sledeći tekst je o jednoj od njih - vožnji drumom kroz srce nacionalnog parka Grossglockner i ispod istoimenog najvišeg austrijskog vrha.
Opširnije... Nenaviknuti, zaticali smo sebe u čudu prilikom otkrivanja ovog novog sveta i prepustali se njegovim stazama, kojima smo jedrili nošeni povoljnim vetrom. Bilo je dana kada je to more bilo uzburkano, visokih talasa, pa smo bili odbacivani uvis, jašući po njihovim grebenima do visina na kojima jos beše beline u koju smo uranjali; ali smo i spuštani naniže, kada smo se gravitaciono odmarali i išli brzo. Ovo je mala priča o svemu tome, i uvod u drumove koji i nisu tako daleko, i koje ćemo, nadam se, jos bolje upoznati u godinama ispred…stalno otkrivajući neke nove. Prvi konkretniji zalazak biciklom u Evropu, i to posred mete, po atraktivnim zemljama njenog Zapada. Zemljama gde je mnogo šta podredjeno ovom kotrljajućem zadovoljstvu. Po drumovima i Alpskim prevojima Švajcarske, Lihtenštajna, Austrije, Germanije… Opširnije...  Nakon svih prethodnih putovanja i prolaska gotovo cijele Dalmacije rodila se ideja o odlasku u inozemstvo. Između nekoliko kvalitetnih prijedloga odluka je pala na Crnu Goru, prvenstveno zbog financijskih razloga. U to vrijeme o Crnoj Gori nismo znali gotovo ništa osim da smo se nekada kuhali u istoj balkanskoj kaši.... Opširnije... 
Dakle, idemo na dno panonskog mora, a tamo ćemo se vozikati, gurati bicikle i šetati po peščari. Peščara je jedinstvena u Evropi, nalazi se u Banatu, južnom delu i zauzima površinu od oko 300km2. Idemo preko Pančeva, prošetaćemo pored Tamiša, videti divan restoran Vetrenjaču, koji se nalazi uz samu železničku stanicu “Pančevo Varoš” na čijem koloseku jos uvek stoji parnjača sa vagonima i čeka da krene u banatsku ravnicu.sak... Opširnije... - posna JUHOR supa - mrsni GLEDIČKI sir - STOLOVI su postavljeni - GOzba Čeka sve ... ili kako smo biciklirali ju?nom šumadijom... ili četri dana, četri planine... Juhor, Gledičke, Stolovi, Goč...
Neke stvari su privlačne, to je sve. Iz istog razloga zbog kojeg ljudi prolaze pored pekare kad se vadi pecivo iz peci. Tog jutra nije bilo pekare u blizini, ali smo osetili sličan privlačan miris podno planine Stolovi i nagonski krenuli gore biciklima... Opširnije... 
Kada je vesela fribajkerska populacija prvi put posećivala Čenejske Salaše i vozila svoje mezimce zelenim stazama Čeneja bio sam sprečen. Zato sam jedva dočekao da voz Romantika ponovo vozi do Novoga Sada i da vidim te prelepe Vojvodjanske salaše sa kojima su svi, koji su ih doživeli, bili tako oduševljeni. Opširnije... |